Ribolov
Premda se često koriste u različitim kontekstima kao termini međusobno zamjenjivi, ribarstvo i ribolov nisu sinonimi. Ribarstvo je gospodarska grana koja se bavi ribolovom, uzgojem i preradom ribe, a ribolov je aktivnost izlova morskih i slatkovodnih organizama poput riba, školjaka, rakova, glavonožaca itd.
Ribolov je stara i široko rasprostranjena aktivnost koja se diljem svijeta razvila u pregršt različitih oblika i tradicija, a gotovo 90 % ljudi zaposlenih u ribarstvu bavi se priobalnim ribolovom. U 2015. godini ukupan ulov ribe, rakova, mekušaca i drugih akvatičkih životinja u svijetu je iznosio 92,6 milijuna tona. Ovi podaci istovremeno ukazuju na gospodarski značaj i ekološki utjecaj globalnog ribolova.
Prvi pisani spomen ribolova na Jadranu u cilju prehrane i stjecanja dobiti datira iz 995. godine a prema nekim arheološkim istraživanjima iskorištavanje bioloških bogatstava Jadranskog mora započelo je mnogo prije. Glavna grana hrvatskog ribarstva je mala plava riba gdje se primarno izlovljavaju srdela Sardina pilchardus i inćun Engraulis encrasicolus. Ribolov male plave ribe čini gotovo 92% hrvatskog ribarstva a srdela je vrsta sa tradicionalnim najvećim godišnjim ulovom.
U današnje vrijeme većina svjetskih mora odnosno stokova morskih organizama je prelovljena. Prelov označava stanje u kojem je stopa izlova živog resursa veća od prirodne stope prirasta istog resursa kroz reprodukciju i stopu preživljavanja. Prelov ne samo da šteti pojedinoj vrsti već redovito ruši čitave morske hranidbene mreže i na taj način šteti morskim ekosustavima u cjelini. U Jadranskom moru se smatra da je 90% demerzalnih vrsta riba prelovljeno. Ipak, ribolov je baziran na eksploataciji obnovljivih bioloških resursa i ako se odvija u granicama mogućnosti prirodnog obnavljanja, uspostavlja se dinamička ravnoteža između čimbenika povećanja populacije i onih koji utječu na njeno smanjenje. Na stanje eksploatiranih populacija, uz ribolov, utječu i brojni drugi čimbenici kao npr. biološke i ekološke karakteristike vrste, te različiti faktori okoliša. Dugoročno održivo gospodarenje ribolovnim resursima jedino je moguće kroz ekosustavni pristup koji integrira biološku, socijalnu i ekonomsku komponentu ribolova te zahtjeva usku suradnju svih sudionika (ribara, znanosti, administracije).

Više o procjeni gospodarske vrijednosti Sredozemnog mora i analizi dvaju najvažnijih sektora: ribarstva i turizma, pročitajte na linku.