Zašto je plavom potrebno zeleno?

Riba te drugi proizvodi iz ribarstva roba su kojom se u svijetu najviše trguje. Iako mnogi misle da su to kava, duhan ili začini, upravo su takozvani plodovi mora ono za čime sladokusci dokazano najviše žude. Zemlje koje imaju more osiguravaju dio prihoda izvozeći svoje proizvode iz ribarstva a turisti ih posjećuju jer su na glasu kao gastronomski raj za riblje specijalitete. Upravo je i Hrvatska jedna od takvih! Diljem svijeta nisu poznati samo naši otoci, obala, čisto more i priroda, već i kvalitetna riba. No, u svijetu nije tražen i prepoznat samo trend fine hrane, skupih lokalnih vina i “svježih” fotografija punih tanjura na Instagramu (dok se hrana uredno hladi…). Sve više kupaca traži garanciju i dokaz da je hrana koju jedu ne samo fina i svježa, već i održiva.

Za ribu i ostale proizvode iz ribarstva to znači da su ulovljeni na održiv način, ili odgovorno uzgojeni (ribolovni alati koji se koriste prilikom ulova, poštivanje sezone ulova, dozvoljene lovne veličine , kvaliteta i količina hrane kojom se hrani riba u uzgajalištima). Hrvatska je razvijena zemlja u mnogo čemu ali u nekim aspektima još svakako treba napredovati. Prije gotovo godinu dana, jedan povijesni grad na obali osjetio je dašak budućnosti. Akademske godine 2017./2018. Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru započeo je izvođenjem novog sveučilišnog diplomskog studija pod nazivom "Održivo upravljanje vodenim ekosustavima”.

Ovo je prvi put u cijeloj regiji da je osnovan studij koji se bavi održivošću ribarskog sektora. Sve dobre stvari počinju s idejom koja na početku možda zvuči nevjerojatno, što bio slučaj i s osnivanjem ovog studija. Naizgled nespojivi partneri sjedinili su se u namjeri da se nešto promjeni u upravljanju proizvodima iz ribarstva.

Sveučilište u Zadru, Agencija za ruralni razvoj Zadarske županije (AGRRA), tvrtka Cromaris i svjetska organizacija za zaštitu okoliša WWF osmislili su projekt Blue Smart, prijavili ga na EU fondove i - dobili sredstva potrebna za provedbu! Ana Zubčić, savjetnica za međunarodnu suradnju i EU fondove iz AGRRE,  objašnjava kakvu dodanu vrijednost za njih ima Blue Smart projekt: “AGRRA radi na poticanju novih projekata u ribarstvu, a jedna od naših aktivnosti je i očuvanje prirode i podržavanje bioodrživosti, stoga nam se ovaj projekt idealno uklopio u oba koncepta. Istovremeno smo mogli s novim studijem potaknuti održivo ribarstvo i osvijestiti ljude na ruralnim područjima koliko je važno održivo djelovati na moru”.

Rezultati ovog projekta nisu apstraktni, nisu zakopani u ladicama nekog lika iz Kafkinog romana, već zaista ostaju opipljivo i upotrebljivo nasljeđe mladim ljudima i budućim generacijama, kao i već zaposlenima u sektoru ribarstva. Nakon nepune dvije godine implementacije projekta, rezultati se već primjećuju. Kvote za studiji su popunjene, a Ministarstvo obrazovanja prepoznalo je važnost ovakvog programa te ga odlučilo financijski poduprijeti.

Mora su prazna, to je znanstveno potvrđeno. I to ne samo neka daleka, topla tropska, već i naše, Jadransko. Ribe ima sve manje, a ribari koji generacijama od ribe i od mora žive, mogli bi se naći u problemu čime prehraniti svoju obitelj. Jedino je održivo ribarstvo lijek ovom raku današnjice. Nastavimo li s ovakvim neodgovornim ponašanjem prema ribljim resursima, do 2050. godine gotovo sve komercijalne vrste nestat će iz mora. Iz Cromarisa kažu kako oni itekako prepoznaju održivost kao jedan od (naj)važnijih trendova koje moraju slijediti. Upravo je Cromaris bio partner koji je napisao većinu sadržaja za on line tečaj „Osnove dobre prakse u ribarstvu“. “Tečaj smo prilagodili i drugim tvrtkama, ne da samo odgovara Cromarisu. Želimo biti primjer dobre prakse i dijeliti svoje znanje s drugima, kako bi cijeli sektor napredovao prema održivosti” istaknula je Slavica Čolak iz Cromarisa. “Naši zaposlenici će biti stimulirani da završe on line tečaj nastao u okviru projekta Blue Smart te tako steknu dodatnu edukaciju. Samo educirani tim može napredovati i osigurati bolju budućnost kako tvrtki, tako i okolišu”, dodala je. 

Često “stariji” kažu kako mladima do ničega nije stalo, kako je nekada bilo bolje… No, moramo se zapitati a koje su to onda “brižne” generacije ostavile današnjoj i budućoj djeci prazno more? Možda u ovoj priči ne treba upirati prstom u krivce, već hajmo“ uprijeti prstom” u tu mladež, od koje očekujemo spasonosno rješenje  za nastalu situaciju. Bolje rečeno, držimo im fige, za njihovo i svačije dobro!